Jednom "toplana", zauvijek "toplana" ?

Neki gradovi u Hrvatskoj su već davno riješili dileme, mogu li se potrošači odvojiti iz sustava isporuke toplinske energije gradskih toplana, jedino u karlovačke toplane (odgovorne osobe) nikako da prihvate realitet, pa kampanjama, čak i prijetnjama pokušavaju zadržati korisnike.

Nikako da prihvate da je problem u njima, a ne u potrošačima. Jer kad će potrošači biti zadovoljni s uslugama gradske toplane neće se odricati tog oblika grijanja.

Okrivljuje se OCD koje su prijenele vijest, da ipak postoji zakonska mogućnost za izdvajanje iz sustava, kako su pozvale potrošaće da se "izdvajaju", što odbajucjemo, jer mi smo samo informirali javnost, a u demokratskom društvu, svaki čovjek donosi odluke o ukviru zakona.

Naš članak Mora li se koristiti usluga Toplane zauvijek?, je samo prenijeta skraćena verzija Rješenja Ustavnog suda Rebublike Hrvatske  od 2006 godine, na "Pakračkom slučaju". Znači nismo mi izmislili "toplu vodu".

A da bi dopunili informiranost ne samo potrošača , nego i odgvornih ljudi koji odlučju o javnoj usluzi isporuke toplinske enerdije, prenosimo u cijelosti članak iz Jutarnjeg lista o "zagrebačkom slučaju".

Tko se izdvoji ne mora plaćati zajedničko grijanje

U Zagrebu je više od polovice grada pokriveno sustavom toplana, koje usluge grijanja građanima pružaju na temelju svojih propisa određenih datumima i prosječnim temperaturama.

Stanovnici zgrada priključenih na toplane imaju zajednička brojila za čitavu zgradu, grijanje, odnosno toplinsku energiju plaćaju po kvadraturi stana, a ako netko od stanara ne plaća svoje račune Plinari ili HEP-toplinarstvu, čitavoj zgradi prijeti isključenje.

Grijanje bez potrebe

Stanari su uvjereni da se ne mogu izdvojiti iz zajedničkog sistema, a to im tvrdi i Gradska plinara Zagreb. Štoviše, ako se netko samovoljno isključi iz sistema centralnog grijanja i uvede zasebno brojilo i etažno grijanje u svoj stan, i dalje mora plaćati toplanu.

No, krajem prošlog ljeta, neposredno prije sezone grijanja, jedan je stanar pobijedio sustav. Spor koji je u ime Vladimira Inđića Sušnja pokrenuo odvjetnik Mićo Ljubenko završio je presudom kojom sud daje Inđiću pravo na izdvajanje iz sustava toplane, a pritom Plinari nije dužan platiti račune zbog kojih ga je tužila.

- Problem u ovom sporu bio je u tome što nema načina da se kontrolira potrošnja preko toplane, pa ljudi često zimi imaju otvorene prozore i upaljene radijatore, a ništa se ne bi promijenilo ni da imaju zatvorene prozore i ugašene radijatore - uvijek plaćaju isto.

Naš je stav bio da je pojedinom potrošaču potpuno neopravdano uskraćena mogućnost da se izdvoji iz sustava, odnosno da si nema pravo sam organizirati drugačije grijanje, jer je to protivno svim pravnim, pa i zdravorazumskim načelima - kaže Mićo Ljubenko, Inđićev odvjetnik koji je izborio presedansku presudu. Inđić je sam uveo etažno grijanje i uredno plaćao račune za plin na osnovu plinomjera za etažno grijanje - plaćao je onoliko plina koliko je potrošio.

Svake godine novi spor

Istovremeno, odbio je plaćati uplatnice za zajedničko etažno grijanje, koje mu je Plinara i dalje slala. Plinara je nakon godinu dana, 2000. godine, zaprijetila iskopčavanjem čitave zgrade, nakon čega je Inđić platio, ali uz pravnu opasku da će tražiti povrat novca i sudski dokazati da to nije bio dužan platiti. Od tada Plinara krajem svake godine pokreće novi sudski spor zbog neplaćenih računa, no čini se da će ih sve izgubiti s obzirom na to da je presuda za prvi, pokrenut 2000., krajem ljeta 2005. donesena u Inđićevu korist.

- Ovim je konačno skinuto s dnevnog reda pitanje staro desetljećima: može li Plinara ljudima zabranjivati da se isključe iz njezina sustava. Sada je jasno da Plinara za to nema nikakve ovlasti, nego je riječ o pitanju suvlasništva u zgradi te, ako se suvlasnici dogovore da je to u redu, svatko se može izdvojiti.

Štoviše, suvlasnici za uskraćivanje svog odobrenja moraju imati opravdan razlog, koji ne postoji osim u vrlo nategnutim teoretskim slučajevima jer oni neće nakon izdvajanja plaćati njegov dio energije. Mnogo ljudi u stanu tijekom dana gotovo i nema pa im etažno grijanje kojim sami kontroliraju trošak znatno više odgovara od grijanja preko toplane, koje im to ne omogućava. Ova presuda omogućava svima koji to žele da uvedu etažno grijanje u svoje stanove bez obzira na toplinski sustav toplane u njihovoj zgradi - objašnjava Ljubenko.

'Plaćam koliko potrošim'

Inđić je svoj stan u poznatom "drvenom neboderu" na Iblerovu trgu kupio prije 11 godina, a u sklopu uređenja odlučio se izdvojiti iz zajedničkog sustava grijanja.

- S odvjetnikom sam se dogovorio da krećemo u pravnu bitku za koju mi nije bitno koliko će dugo trajati i koliko će koštati, jer želim konačno stati na kraj socijalističkoj logici plaćanja zajedničkih troškova i želim plaćati onoliko koliko potrošim, kao u svim tržišnim ekonomijama - objašnjava Vladimir Inđić Sušanj.

jutarnji.hr