Energetska učinkovitost


Energetska učinkovitost u zgradama za stanovanje i poticanje primjene obnovljivih izvora energije mogu promijeniti odnose energetskih potreba Republike Hrvatske, a to je u izravnoj vezi sa smanjenjem zagađenja okoliša u kojemu živimo.

Hrvatska je usvojila Strategiju energetskog razvitka (2009.) i u pristupnim pregovorima s Europskom unijom prihvatila međunarodne obveze o smanjenju potrošnje primarne energije i povećanju energetske učinkovitosti.

Hrvatska se obvezala preuzeti paket energetskih ciljeva poznat kao 20+20+20, odnosno povećati udio proizvodnje energije iz obnovljivih izvora na 20%, povećati energetsku učinkovitost za 20% i smanjiti emisije stakleničkih plinova za 20%, a sve do 2020. godine.

      U Hrvatskoj gotovo 50% stambenog fonda čine zgrade koje su izgrađene prije donošenja propisa koji uređuje područje uštede energije i toplinske zaštite u zgradama (1970.). Procjenjuje se da te zgrade godišnje potroše do i preko 250 kWh/m2 energije za grijanje. Primjera radi, niskoenergetske i pasivne kuće godišnje na grijanju potroše 70 odnosno samo 15 kWh/m2. Ovakva smanjenja potrošnje energije nije moguće postići građevinskim sanacijama postojećih zgrada, ali to mora biti cilj kod rekonstrukcija zgrada i obveza kod projektiranja novih.

Analiza postojećih propisa pokazuje pooštravanje kriterija vezanih za uštedu energije i toplinsku izolaciju u zgradama, čime su postavljeni temelji za ostvarivanje značajnih energetskih ušteda u sektoru zgradarstva. Procjenjuje se da u sektoru zgradarstva postoje veliki neiskorišteni potencijali uštede energije na razini do 30%. Primjenom novih propisa stimulira se primjena bioklimatskih tehnika projektiranja, korištenje pasivnog sunčevog zračenja, te iskorištavanje obnovljivih izvora energije.

Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada  definira zgrade za koje je potrebno izdati energetski certifikat. Prema ovom Pravilniku stambene i nestambene zgrade svrstavaju se u osam energetskih razreda prema energetskoj ljestvici od A+ do G, gdje je A+ oznaka  energetski najefikasnijeg razreda pasivnih kuća, a oznake B i C odgovaraju razredu niskoenergetskih kuća. Energetski najslabiji razred označen je  oznakom G i u taj razred ulazi većina zgrada izgrađenih prije Pravilnika iz 1970.

Stambenih zgrada građenih prije 1990. koje zahtjevaju sanaciju građevinskih elemenata – fizike zgrade na riječkom području ima oko 60%. Tipičan je primjer neboder u Čandekovoj ulici, br. 8, u Rijeci, gdje je toplinska zaštita u potpunosti uništena i zahtjeva hitnu sanaciju.

Autor teksta:

Dr. sc. Bernard Franković

Profesor na Tehničkom fakultetu u Rijeci