Pravna bitka za pošteno plaćanje centralnog grijanja

ZAGREB - Nezavisni riječki gradski vijećnik Hrvoje Burić, Josip Kukuljan iz inicijative Protiv skupog Energa te još šest osoba iz Zagreba, koje se zasad ne žele predstavljati, podnijelo je Ustavnom sudu zahtjev za ocjenom ustavnosti Zakona o tržištu toplinske energije koji je, kako kažu, građanima koji se griju na toplane ili kotlovnice donio izrazito visoke cijene grijanja, enormno povećao broj potrošača koji se žele isključiti iz sustava te nametnuo neopravdanu obavezu ugradnje razdjelnika topline.

"Zahtjev za ocjenom ustavnosti jedini je demokratski instrument, jedini mogući način na koji mi kao građani, ili političari možemo utjecati na promjene. Očekujemo, međutim, da naš zahtjev ne stoji u ladici godinama, kao što je često slučaj, jer nam ocjena ustavnosti za deset godina – tijekom kojih će građani biti obavezni koristiti razdjelnike i plaćati visoke račune – neće biti ni od kakve koristi", ističe Burić. Na pitanje kako komentira najave ministra gospodarstva Tomislava Panenića da zakon treba mijenjati, ali da postojeća Vlada može uvesti tek kozmetičke promjene, Burić odgovara kako su sve to samo paušalne ocjene. I ova je vlast, napominje, imala priliku promijeniti zakon.

– Ako su mogli mijenjati, na primjer, Zakon o sportu, onda su odmah trebali reagirati i na štetne posljedice ovog zakona, na snazi od 2013. godine – zaključuje vijećnik.

Teret potrošača

Cilj je ove tužbe, kako pojašnjavaju Burić i Kukuljan, ukinuti temeljne odredbe zakona, između ostalih i onu o obveznoj ugradnji razdjelnika i termostatskih ventila, zbog koje, tvrde, preko milijun hrvatskih građana osjeća negativne posljedice. Ugradnja razdjelnika s pratećom opremom, navode u zahtjevu, košta između 500 i 800 kuna po radijatoru, u prosjeku za stan od 60 četvornih metara oko 3.600 kuna. Uzme li se u obzir, izračunali su, da najmanje 250 tisuća potrošača u stanovima ima pet radijatora, to znači da će trošak ugradnje građane ukupno koštati 750 milijuna kuna. Očitanje impulsa s razdjelnika, nadalje, iznosi u prosjeku 25 kuna po radijatoru godišnje, što znači da će na to za oko 1,25 milijuna radijatora biti potrošeno još 312,5 milijuna kuna kroz deset godina. Očitanje se jednako naplaćuje tijekom cijele godine, makar izvan ogrjevne sezone razdjelnici ničemu ne služe. Također, i održavanje i zamjena razdjelnika teret su potrošača.

Hrvatska nije napravila pravu studiju isplativosti ugradnje razdjelnika, navodi se dalje, uz napomenu kako su to, međutim, učinile najsjevernije zemlje EU-a te se pokazalo da ugradnja nije isplativa s obzirom na očekivanu uštedu. Isplativost ugradnje, pritom, pada što je pojedina zemlja južnije pozicionirana. Također, navodi se, odredba zakona o obaveznoj ugradnji razdjelnika vrijeđa i Ustavom zajamčenu nepovredivost vlasništva te jamčenje prava vlasništva, dok nije ni u skladu sa Zakonom o mjeriteljstvu budući da razdjelnik nije mjerilo.

Udar na dostojanstvo

Odredbom zakona kojom se građane za neugradnju razdjelnika kažnjava sa 10.000 do 50.000 kuna protuzakonito su i protuustavno, stoji dalje, ograničena vlasnička i osobna prava potrošača, koja se mogu ograničiti samo da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te javni poredak, moral i zdravlje. Ta odredba, navode Kukuljan i Burić, nije ni u skladu s Prekršajnim zakonom, jer se neugradnjom ne ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti. "Ovolikim kaznama se teško udara na dostojanstvo te u ponižavajući odnos stavljaju umirovljenici i siromašni građani općenito", napominju autori zahtjeva Ustavnom sudu.

Zakon je zapravo nezakonit, navode dalje, napominjući kako bi po zakonu, na samo zamišljenom tržištu toplinske energije, kojeg zapravo nema, proizvođač energije trebao imati ugovor s distributerom, distributer s opskrbljivačem, ovaj s kupcem, a kupac s krajnim potrošačem. Međutim, na postojećem tržištu su proizvođač, distributer, opksrbljivač i kupac jedan te isti subjekt, primjerice HEP-Toplinarstvo ili Energo, što je pravno neodrživo. Iako s krajnjim kupcima nisu sklopljeni ugovori, također, oni svaki mjesec na svojim računima plaćaju posebnu cijenu za rad svake od navedenih djelatnosti. Kako je većina djelatnosti pak tržišna, i njihove su cijene takve, makar ih određuje samo jedan subjekt – monopolist, bez konkurencije. HERA kao regulatorna agencija regulira samo cijenu distribucije.

"Većina građana prisiljena je na velike troškove koji im u pravilu ne donose pravednu raspodjelu troška za grijanje i manje račune. Još će godinama morati plaćati i mjesečna očitanja. Sve navedeno nitko u državi ne kontrolira", zaključuje se u zahtjevu za ocjenom ustavnosti.

Novi list