Jedna kuna po četvornom metru stana mjesečno. I tako šest godina. To je cijena koju su odlučili platiti stanari jedne zgrade u karlovačkoj Ulici Izidora Kršnjavoga kako bi postali neovisni o gradskoj plinari. Oni su odlučili u prostore svoje toplinske podstanice instalirati plinsku peć i tako se u budućnosti sami brinuti za svoje grijanje. To i ne čudi. U Karlovcu su građani već godinama nezadovoljni radom gradske toplane. Usluga je često vrlo loša, topline je premalo, računi su previsoki, a početkom godine toplana je zbog velikih dugova otišla u stečaj i Karlovčane

ostavila u neizvjesnosti hoće li grijanja na zimu uopće biti. Utoliko, jasno je zašto sve više Karlovčana traži načine za alternativni izvor grijanja ili barem način da smanje troškove. No, nije to samo problem Karlovčana. Troškovi grijanja iz toplana prošlih godina vrtoglavo su porasli u cijelom nizu gradova, od Varaždina do Rijeke, a i tamo gdje nisu – nakon najava od 37-postotnom poskupljenju iz HEP Toplinarstva – uskoro bi trebali. U tom kontekstu jasno je da će biti sve više interesa za emancipaciju od toplinarskih sustava, a primjer zgrade u Karlovcu dobar je putokaz za sve koji to misle poduzeti.

 Jednostavan projekt

Riječ je o zapravo o tipskom projektu koji je primjenjiv u svakoj zgradi koja je spojena na središnji toplinarski sustav, a ima svoju toplinsku podstanicu. Dakako, s obzirom na to da će se u novoj zajedničkoj peći kao energent koristiti plin, bitno je i da je dostupna komunalna plinska infrastruktura. Ako plina nema, može se koristiti i peć na loživo ulje, no u tom slučaju isplativost je sigurno nešto niža nego kad je riječ o plinu. Ipak, ono što je bitno jest da se sustav relativno jednostavno ugrađuje. Ovlaštena osoba – ovlašteni monter centralnog grijanja ili upravitelj zgrade na zahtjev potrošača – fizički odvoji odvojke toplovoda od vertikalnih toplovodnih cijevi te ih potom zavari. O svom izlasku iz sustava korisnik mora pismeno obavijestiti Toplanu, a suprotno općem uvjerenju, presudom Ustavnog suda potvrđeno je da za to nije potrebno ishoditi suglasnost svih ostalih stanara. Cijena je jasna. Za stan od 65 kvadrata građani će idućih šest godina plaćati 65 kuna veću pričuvu. Sve u svemu, to iznosi oko 4700 kuna. Kolika će biti ušteda na grijanju unaprijed je vrlo teško izračunati jer to ovisi o nizu parametara, poput izolacije zgrade, efikasnosti novougrađene plinske peći i kretanju cijene plina, no svi koji se odluče na takvu investiciju mogu biti sigurni da će imati sigurno dostupno grijanje kad im treba, da će plaćati samo ono što potroše, a ne i gubitke komunalne toplinarske mreže te da će, na kraju, sami moći određivati kad se i koliko grije – što u toplinarskoj mreži uglavnom ne mogu. Dakako, opcija ugradnje vlastite toplinske peći svima nije moguća jer zahtijeva pristanak svih sustanara.( napomena ussgk-nije baš tako!)

I kalorimetri se isplate

Druga opcija za smanjenje računa i plaćanje realne potrošnje – tvrdi predsjednik regionalne organizacije zaštite potrošača Željko Tomašić jest ugradnja kalorimetara. – Po meni su najbolje rješenje kalorimetri. Uz njih potrošači plaćaju zaista koliko su potrošili, a ako zatvore pola radijatora u stanu, račun za grijanje gotovo će se prepoloviti – kaže Tomašić. Sudeći prema primjeru iz Karlovca, izmjena sustava grijanja koji omogućava mjerenje kalorimetrima stoji oko 7000 kuna po stanu, dok sami kalorimetri stoje nešto više od 1100 kuna. Iako Tomašić naglašava da bi njihovu ugradnju trebali plaćati sami distributeri – dakle toplane – čini se kako će barem u dogledno vrijeme tu investiciju morati financirati sami građani

Izvor: Večernji list

• Pret
• Sljedeće