Presuda Visokog upravnog suda RH u vezi videonadzora stambene zgrade
Stanar stambene zgrade pritužio se AZOP-u smatrajući da su mu uskraćena prava na zaštitu njegovih osobnih podataka tvrdeći da su snimke videonadzora dostupne svim stanarima i predstavniku stanara i da je predstavnik stanara navodno uputio stanarima prijetnju pozivanjem na korištenje video snimki.
Prigovorio je da su ključevi prostorije gdje je instalirana oprema video nadzora podijeljeni po stubištima, a da je predstavnik suvlasnika u sve oglasne ormariće stubišta napisao imena suvlasnika kojima je podijelio ključeve da svi mogu koristiti snimljene osobne podatke
Naravno, AZOP je izvršio nadzor, kao i u više stotina slučajeva sličnih prijava u području videonadzora.
AZOP nije utvrdio kršenja GDPR-a niti Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka.
Nezadovoljan takvim ishodom nadzora, stanar je podnio tužbu sudu, koji je utvrdio da su suvlasnici stambene zgrade dali svojim potpisima pristanak na uvođenje videonadzora u zgradi, pri čemu su potpise dali suvlasnici koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova, u skladu sčlankom 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, a i suglasno pristali da snimkama videonadzora mogu pristupati predstavnik suvlasnika stambene zgrade i predstavnici 4 ulaza u zgradu.
AZOP je utvrdio a Sud potvrdio da predstavnik suvlasnika ima pravo pristupa osobnim podacima prikupljenim putem videonadzora kao odgovorna osoba voditelja obrade kao i osobe koje on ovlasti, u skladu s člankom 28. stavkom 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka.
U postupku i sporu pravilno je utvrđeno da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede ni odredbi GDPR-a ni Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka.
